Tribina istok

Ivan K.

korice: Danijela Nađ
fotografija na koricama: Timor Šatara

godina izdanja: © 2004. (prvo izdanje) - biblioteka: Posebna izdanja
format: 14 x 21 cm; opseg: 144 stranica; uvez: meki
ISBN 953-180-121-5; CIP: UDK 821.163.42-31

cijena: 21 kn (20 kn +PDV 5%)

   Prvi roman Ivana K. Prvi roman u Alinei. Roman o tri poslijeratna prijatelja u Zagrebu. Na Dinamovim utakmicama. Pred Krležom. O prijateljstvu i ljubavi. O svakodnevnim životima i čežnji za srećom.

Iz knjige

... Kiks i ja smo prijatelji oduvijek, premda tehnički podaci govore da je godina bila devetstoosamdesetšesta, a država bivša. U međuvremenu su se promijenile - i godine i država. A mi smo prijatelji zauvijek. Nismo se upoznali u vojsci, nismo zajedno piškili u pijesak, nismo barem jedanput poginuli jedan za drugoga, nismo prošli sve i svašta, ali svašta jesmo...

... Dinamo je večeras igrao jednu od onih najvažnijih utakmica zbog kojih sportske nestanu do podneva, zbog kojih se markira sa zadnjih šest sati iz škole, zbog kojih se uzima bolovanje, zbog kojih se zaustavlja promet u nekim ulicama i život u nekim životima.
Novinari su sasvim dobro obavili posao i ispred istoka se skupila grupica od nekoliko tisuća ljudi koja je povijesnu utakmicu shvatila sasvim ozbiljno. Balkan smo izbrisali s papira, ali se u glavama još čvrsto drži na poziciji s koje dirigira da je za dobar nogometni ugođaj potrebno barem jedanput iz dva pokušaja pogoditi nekog gostujućeg. Bilo čime. Bilo gdje. Po mogućnosti u glavu.

... Tekma ko tekma. Dvadeset dvojica sa skupim nogama i jeftinim fintama, a trojica u crnom dirigiraju. Desno su bili oni što viču sve što i mi mislimo, a lijevo su bili oni što viču sve ono što i desni ali na nekom stranom jeziku. Ispred nas su bili oni što imaju toliko love da su im i karte darovali.
Minutu prije kraja prvoga dijela u debelom sam offsideu našao Njezine oči. Tko je pustio maloga nježnog uljeza na stadion da mi odvlači pažnju? Ne znam tko ju je pustio, ali mogao bih imati velikih problema s onim tko ju je dopratio.
Nisam se stigao ni vratiti s Njezine kose na teren normalnim putem, polako i bez emotivnih skretanja, jer je Kiks još jedanput spomenuo sučevu tetu i rekao još dvije tri o njegovoj sestri i bratu, a nije štedio ni majku ni oca.
Kad li je samo upoznao cijelu obitelj gospodina Sancheza!

... - Zadnji si put zbrisao pa ti nisam stigla ovo dati...
Ili joj je lice u prošlom životu bilo kameleon ili se malo zacrvenjela.
- Izjurio? Ma ne... frend me čekao već predugo...
Odmotavao sam papirić što sam sporije mogao ali je i tim načinom sve bilo gotovo za manje od sekunde.
Baš mi je drago što su i Tvoje...
- Moraš okrenuti...
Baš kad sam polako preuzimao inicijativu, ponovno je prebacila loptu u moj šesnaesterac i osmijehom sam jedva izbacio loptu s gol crte.
- ... fakat... A ja sam mislio da ovaj papirić ima samo jednu stranu...
Bila je to jedna od najglupljih rečenica koje sam izgovorio u životu, ali je ipak bila pametnija od onih deset koje sam htio izgovoriti.
Možda bi bilo lijepo s tobom pričati i dulje od 5 minuta.

... Službeni je protokol vodio računa o svemu. Čak se i nebo nad državom okupiranoj crnim novinskim naslovnicama i klavirskim minijaturama sivom stopilo u proglašenu žalost.
Ispred zgrade je starac odjeven po posljednjoj modi preživi-jesen-zima zagrebačkih haustora ispijao pivo s problematičnim rokom trajanja. Palac i još jedan su se prošle zime probili kroz tanku vunu i njima je pridržavao sliku koja bi već sutra mogla služiti i kao stolnjak i kao pokrivač.
- Je... tak ti je to moj prijatelj... niš ti to sve skup sad ne vredi...
Rukom je još malo pomogao suzi koja je već razmazala šminku prljavih podova njegovim licem.
-... Je, došlo je i tvojih tri sata i pet minuta prijatelj... Baš mi te je žal...
Mrmljao je još o folirantima koji će mu držati govore i figu u džepu, o potrošenoj lovi za cvijeće koje bu tak i tak uvenulo kak i on, o cirkusu koji bu trajal tri dana, a za mesec dana ga se ne buju ni setili, o onom bivšem i budućem Njemu i koječemu još. Bila je to možda jedina iskrena priča od četiri milijuna priča o istoj temi.
Otpio je zadnji gutljaj, spustio sliku pažljivo na hladni asfalt, kao da je to neprocjenjivo umjetničko djelo, ostavio praznu bocu na rubu papira umjesto svijeće i otišao.
Čime li će se noćas pokriti?


O autoru
  Ime mi je Ivan Kovačić. Pseudonim? Ne. Kad bi se samo iz ZG telefonskog imenika izostavili svi moji imenjaci i prezimenjaci, imenik bi bio barem 30 deka lakši. Toliko nas ima. Ivana Kovačića. Za ovu ću prigodu stoga biti Ivan K. - više izražava moju malenkost. Ako se netko od čitatelja prepozna u nekom liku - oprez! Svaka sličnost je slučajna. Knjiga je pisana prema istinitim događajima. Sve se dogodilo baš tako. U mojoj glavi.

Područja: društvo u kojemu živimo

Zainteresiranima za ovaj naslov, preporučujemo i sljedeće:


N. Johnstone: Glava puna t(c)uge - Ispovijest
 
W. Glasser: Teorija izbora - Nova psihologija osobne slobode
 
Lj. Uvodić Vranić: Kako se pomiriti
 
D. Nagle: Ne osjećam se prestara za mamu!
 
A. Došen Dobud: U potrazi za vješticom Makrom
 
T. Dinter: Denari - zbirka pjesama
 
T. Dinter: Psi i mačke jezera Sabljaci